O MAKSUZIJI
Moji baba, deda i mama su iz Botajice, sela pored grada Modriče na sjeveru Bosne. U stvari čitava ta polovica moje familije je iz Botajice. Kao dijete obožavao sam provoditi vrijeme na selu. Odlazio bih tamo sa prvim danom raspusta i vraćao se u posljednju nedelju, dan prije polaska u školu. Jednog ljeta sam odlučio da preskočim odlazak na more sa roditeljima, jer mi je na selu bilo ljepše.
Nedavno sam saznao i kako je Modriča dobila ime. Kada ljeti iz vazduha ili neke visine pogledaš taj kraj vidiš da je sve modro od stabala šljive čije se grane obično savijaju od roda.
Prošlog ljeta smo moj jaran Faruk i ja poveli djecu na trodnevni odmor u Botajicu. Djeca su po čitav dan ganjala mačke i piliće, a Faruk iz dosade predloži da nas dvojica odemo u obližnju destileriju koja pravi vrhunsku rakiju.
Nedaleko od Modriče u selu donji Skugrić nalazi se destilerija Monogram. Faruk od ranije poznaje ljude koji vode destileriju. I tako nekoliko rakija kasnije dok nas je uljuljkivao prijatni ukus i miris opojnih destilata koje smo probavali jedan za drugim, kao kroz maglu se sjetih da sam nekada prije razmišljao o tome da bi bilo zanimljivo da kreiramo rakiju za Dubiozu.
Ekipi iz Monograma sam ispričao jednu od neuspjelih epizoda pokušaja pravljenja Dubioza rakije. Oni su na to rekli "Pa mi ćemo vam napraviti rakiju". I tako spontano nastade Maksuzija. Šest mjeseci kasnije, imamo četiri Maksuzija rakije : Dunjevaču, Kajsijovaču, Viljamovku i Dubioza rakiju od šljive. Mogli smo mi i prije da sve završimo ali smo se malo zanijeli oko degustacije. Od kolijevke pa do groba najljepše je degustacijsko doba.
